Tematski ciklus - ptice – su ga inspirirale dugi niz godina, pa je tu temu razvijao kako u figuralnoj plastici, tako i na zidnim reljefima. Uspijevalo mu je da jednostavnim, reduciranim i škrtim sredstvima postigne maksimum ekspresije i poetičnosti.
Poslije očeve smrti‚ 1964. bavio se drvenom plastikom. A taj obrat u njegovu stvaranju bio je motiviran željom da na taj način nastavi očevo djelo koji je u drvu ostavio opus vrijednih ostvarenja. No, i pored toga u tehničkoj obradi ostao je vjeran stilizarijama rodnog sela. Tako je njegov likovni izraz dobio oblik tradicionalne i autoktone kulture slavenskog juga i mistični sadržaj Bizanta. U to vrijeme Kičin se počinje intenzivno baviti i drvom, pa se u jednom trenutku činilo da će taj materijal potpuno istisnuti keramiku iz područja umjetnikova interesa. No, keramika je bila njegovo izvorno opredjeljenje kojem se on uvijek vraćao.